Supported byElevatePR Digital
Supported byspot_img
RudarstvoŠvedska razmatra veliki rudnik kobalta kako bi osigurala stratešku nezavisnost EU, zeleni...

Švedska razmatra veliki rudnik kobalta kako bi osigurala stratešku nezavisnost EU, zeleni pomak

Supported byspot_img
Supported byMercados Media

 

Ekološki pritisak širom Evrope podstakao je njen apetit za određenim resursima. S obzirom na to da električni automobili koji se mnogo hvale, zahtevaju više kritičnih minerala, ovo rezultira ideološkom zagonetkom, gde potencijalno štetno rudarstvo i proizvodnja moraju da se povećaju, navodno zbog zaštite životne sredine.

Rudnik Ronnbacken u okrugu Vasterbotten, koji se rangira kao najveće nalazište kobalta i nikla u Švedskoj, među najvećim te vrste u celoj Evropi, mogao bi igrati ključnu ulogu jer EU želi da poveća vlastitu proizvodnju minerala potrebnih za proizvodnju baterija za električne vozila i garantuju stratešku nezavisnost.

Supported by

Iako se nijedan od ovih strateških metala danas ne kopa u Švedskoj, delom zbog zabrinutosti za životnu sredinu i strogih propisa koji plaše investitore, generalni direktori njene Agencije za energetiku, njene Agencije za zaštitu životne sredine i njenog Geološkog zavoda napisali su zajednički vladin izveštaj u kojem tvrde da je „od velike važnosti povećati snabdevanje sirovinama“.

„Brzi razvoj znači nedostatak pristupa sirovinama, a strateška nezavisnost EU postaje sve važnija na osnovu geopolitičke situacije. Stoga moramo da obezbedimo dostupnost održivih sirovina potrebnih za proizvodnju baterija unutar EU“, rekla je generalna direktorka Švedskog geološkog zavoda Anneli Wirten za švedske medije.

Prognoze EU pokazuju da će državama članicama trebati do pet puta više kobalta da bi postigli međunarodne klimatske ciljeve do 2030. Dalje unapred, očekuje se da će potrebe rasti još brže sa potražnjom za litijumom i kobaltom koja raste 60 puta, odnosno 15 puta. Trenutno je Kina jedan od najvećih igrača u lancu vrednosti baterija, EU je jedan od najvećih neto uvoznika. U širem smislu, Evropa troši oko četvrtine svetskih sirovina, dok proizvodi samo 3 procenta.

Rudnik Ronnbacken je stoga identifikovan kao „jedan od najinteresantnijih“, koji daje najviše kobalta po toni stene. Ono što je najvažnije, ista oblast je takođe dom jednog od najvećih evropskih nalazišta nikla, još jednog ključnog elementa savremene proizvodnje baterija za veoma hvaljenu „zelenu smenu“ na kontinentu. Geografski, ova oblast je blizu planiranih fabrika baterija u Skelleftea (Švedska), Vaasa (Finska) i Mo i Rana (Norveška).

Kompanija Bluelake Mineral je 2012. godine dobila prava na eksploataciju ležišta Ronnback. Međutim, nedavno je procenjeno da bi moglo da prođe najmanje pet-šest godina pre nego što se ozbiljno otpočne rudarenje zbog masivnog istražnog rada, pitanja finansiranja i ekoloških dozvola koje treba rešiti. Operativni troškovi rudnika procenjeni su na 10-15 milijardi švedskih kruna (0,92-1,37 milijardi dolara).

Planovi u Ronnbeckenu su ranije bili kritikovani, uključujući pokret za zaštitu životne sredine, delove lokalnog stanovništva i Komitet UN za rasnu diskriminaciju, koji je pozvao Švedsku da povuče dozvolu kako bi autohtonim Samima garantovao pravo na uticaj i način života , što uključuje uzgoj irvasa.

Međutim, Erika Ingvald iz Švedskog geološkog zavoda nazvala je dug birokratski proces smetnjom za strateško rudarenje.

„Kompanije moraju biti u mogućnosti da se oslone na brže i transparentnije procese izdavanja dozvola. To mora biti jasnija vrsta dokumentacije koju vlasti zahtevaju. Trenutni proces izdavanja dozvola je problem za Švedsku, on plaši kompanije”, rekla je Ingvald za švedske medije.

Kako se takozvana „zelena tranzicija” intenzivira, raste i potreba za više resursa. U svojim poslednjim mesecima, prethodna švedska socijaldemokratska vlada izrazila je planove za reviziju Zakona o mineralima kako bi se omogućilo više rudnika u zemlji koja ima za cilj da postane prva zemlja u svetu bez fosila – kurs koji će verovatno slediti koaliciona vlada desnog centra na čelu od strane umerenih.

Međutim, električni automobili i drugi uređaji koji se mogu puniti zahtevaju još više metala retkih zemalja i kritičnih minerala. Ovo, zauzvrat, dovodi do ideološke zagonetke, gde potencijalno štetno rudarstvo i proizvodnja moraju da se povećaju, navodno zbog zaštite životne sredine.

Supported byspot_img
Supported byspot_img
Supported byspot_img

Najnovije vesti

Povezani članci

Kako su se interesi velikih sila ukrstili nad Jadrom

Pitanje zaštite životne sredine, u slučaju otvaranja rudnika litijuma i fabrike za njegovu preradu u dolini Jadra, zanima samo Srbiju, odnosno njene građane. Sve ostale, koji se na ovaj ili onaj način pominju u vezi sa ovim projektom, zanimaju...

Predsednik uprave kompanije Mercedes naglašava strateški značaj srpskih nalazišta litijuma za Evropu

Predsednik uprave kompanije Mercedes, Ola Källenius, istakao je strateški značaj srpskih nalazišta litijuma za Evropu. U intervjuu za Reuters TV u Beogradu, Källenius je naglasio da su rezerve litijuma u ovom regionu među najvećima u Evropi i podvukao nameru...

Srbija uz podršku EU ubrzava projekte električnih vozila i vađenja litijuma, što pokreće lokalne kontroverze

Srbija je na pragu značajne transformacije i spremna je da postane ključni igrač u sektoru električnih vozila (EV) i proizvodnji litijuma. Prošle nedelje, Evropska unija je odobrila plan Srbije za razvoj rudnika litijuma u dolini Jadar, što se očekuje...
error: Content is protected !!