Solvay, trenutni vlasnik nekada istaknute fabrike za preradu retkih zemalja u La Rošelu u Francuskoj, preduzima ambiciozne korake kako bi oživeo ovaj objekat i vratio mu status važnog igrača na tržištu retkih zemalja. Ova inicijativa dolazi u trenutku kada Evropa pojačava svoje napore da poveća proizvodnju kritičnih minerala neophodnih za tranziciju ka zelenoj energiji.
Istorija proizvodnje retkih zemalja
Pre četiri decenije, fabrika u La Rošelu bila je među najvećim postrojenjima za preradu retkih zemalja na svetu, proizvodeći materijale za razne tehnologije, uključujući televizore u boji, lučne svetiljke i objektive za kamere. Proizvodnja fabrike postavljala je globalne standarde cena retkih zemalja tokom 1980-ih i 1990-ih. Međutim, produktivnost objekta je od tada opala, prateći širi trend premeštanja prerade retkih zemalja u Kinu.
Premeštanje u Kinu i njegov uticaj
Kina se pojavila kao dominantna sila na tržištu retkih zemalja, grupa od 17 minerala ključnih za brojne visokotehnološke primene, nudeći niže cene, uglavnom zahvaljujući podršci vlade i manje strogim ekološkim propisima. Tokom poslednjih 25 godina, ova dominacija dovela je do migracije prerade retkih zemalja iz Evrope i Sjedinjenih Država u Kinu. Uprkos nedavnim naporima da se poveća održivost i zatvore zagađujući objekti u Kini, ta zemlja i dalje prednjači u proizvodnji retkih zemalja, sa 298,000 metričkih tona oksida retkih zemalja proizvedenih prošle godine.
Solvayev plan oživljavanja
Trenutno, fabrika u La Rošelu proizvodi 4,000 metričkih tona odvojenih oksida retkih zemalja godišnje, što je mali deo kineske proizvodnje. Proizvodnja fabrike uglavnom je bila usmerena na retke zemlje korišćene za katalizatore u automobilima i elektroniku, a ne na one potrebne za trajne magnete u električnim vozilima (EV) i vetroturbinama.
Solvay je najavio planove za početak proizvodnje retkih zemalja za trajne magnete do sledeće godine. „Mi u Solvayu želimo da retke zemlje za trajne magnete vratimo na mapu u Evropi,“ rekla je An Nuyttens, predsednica Solvayeve divizije za proizvode od retkih zemalja. „To nije lak zadatak; biće to proces korak po korak, jer čitav lanac snabdevanja, od rudarenja do proizvodnje magneta, mora biti razvijen.“
Ova hemijska grupa stara 160 godina ima za cilj da na kraju snabdeva 20% do 30% potražnje za odvojenim retkim zemljama za proizvodnju magneta u Evropi. Međutim, Nuyttens je upozorila da postizanje ovog cilja možda neće biti ostvarivo do posle 2030. godine, i nije dala tačan datum.
Izazovi i mogućnosti za Evropu
Oživljavanje evropske industrije retkih zemalja suočava se sa značajnim izazovima. Prema analizi Reutersa, do 2030. godine, očekuje se da će EU imati minimalan izlaz iz rudnika retkih zemalja. Trenutno je u pripremi samo jedan projekat za metale i legure, i to sa niskim maržama. Javna opozicija prema novim rudarskim projektima, ograničeno finansiranje i neizvesna potražnja, zajedno sa slabom prodajom EV-a i niskim cenama metala, dodatno komplikuju napore za povećanje proizvodnje retkih zemalja u Evropi.
Uprkos ovim preprekama, očekuje se da će EU do 2030. godine ostvariti 45% svojih potreba za odvojivanjem retkih zemalja, uglavnom kroz preradu otpada iz rudnika gvožđa švedske kompanije LKAB. Međutim, ovo će doprineti samo oko 1% potražnje EU za oksidima neophodnim za magnete. Akt o kritičnim sirovinama Evropske komisije (CRMA) ima za cilj da reši ove probleme, ali ne pokriva proizvodnju magneta, koja se očekuje da zadovolji samo 22% potražnje do 2030. godine.
„Prozor između sada i 2030. godine se brzo zatvara u kontekstu koliko dugo je potrebno da se ovi projekti i postrojenja za preradu pokrenu,“ rekao je Ryan Castilloux iz Adamas Intelligence, konsultantske firme specijalizovane za kritične minerale. Castilloux je napomenuo da isključivanje magneta iz ciljeva CRMA predstavlja „slepu tačku“ i moglo bi dovesti do lažno pozitivnih rezultata za ambicije EU u pogledu retkih zemalja.
Put napred
Solvayevi napori u La Rošelu predstavljaju ključni korak u rešavanju zavisnosti Evrope od kineskih retkih zemalja i postizanju veće samodovoljnosti u proizvodnji ovih vitalnih materijala. Uspeh ovakvih inicijativa zavisiće od prevazilaženja značajnih ekonomskih, ekoloških i društvenih izazova, uz osiguranje održivog i otpornog lanca snabdevanja za budućnost.
Izvor: miningwatch.news