U Crnoj Gori se ponovo otvara pitanje pravnog okvira za koncesiju povezanom sa istraživanjem i eksploatacijom rude na području nekadašnjeg rudnika Brskovo kod Mojkovca. Odluka o mogućem raskidu ugovora dobila je institucionalni zamah kroz rad novoformirane međuresorne radne grupe, čiji je zadatak da pripremi stručnu analizu koncesionog sporazuma. Razmatranje se vodi u kontekstu tvrdnji da su ključni uslovi ugovoreni kroz prostorno-plansku dokumentaciju i urbanističko-tehničke uslove (UTU) istekli, uz spor oko toga ko snosi rizik i kako se tumače rokovi.
Stav Kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih i pravnih interesa Crne Gore je da država ima osnova da raskine koncesioni ugovor sa kompanijom Brskovo Mine. To je tokom sjednice radne grupe iznijela zamjenica Zaštitnika Slavica Laković, naglašavajući da je analiza usmjerena na procjenu pravnih osnova za prekid koncesije. Radna grupa je formirana od strane ministra energetike i rudarstva Saše Mujovića, a rok za dostavljanje preporuke Vladi je 30 dana.
U toku sjednice nije dobijen jasan odgovor predstavnika koncesionara o tome da li bi pokrenuli sudski postupak radi naknade štete u slučaju raskida ugovora. Na pitanje Vijesti, rečeno je da se ne može saopštiti zvaničan stav kako bi se izbjeglo uticanje na rad radne grupe. Time je fokus ostao na pravnom sporu oko klauzula ugovora i načina na koji se primjenjuju izmjene ugovora kroz anekse.
Koncesija je dodijeljena 2010. godine, a od tada su zabilježene višestruke promjene vlasništva koncesionara. Osnovni ugovor mijenjan je šest puta aneksima, pri čemu su produžavani rokovi za ispunjenje pojedinih obaveza. Prema ugovorenoj dinamici, geološka istraživanja trebalo je završiti u periodu od četiri godine, ali su aktivnosti nastavljene sve do 2020. godine.
Ključni argument Zaštitnika zasniva se na Aneksu 4 ugovora, u kojem je koncesionar preuzeo rizik ako prostorno-planska dokumentacija ne bude usvojena i ako ne budu izdati urbanističko-tehnički uslovi. U tom okviru posebno se ističe da je rok za pribavljanje UTU-a istekao 25. jula prethodne godine, što se u poziciji države koristi kao element za procjenu ispunjenosti uslova za nastavak koncesionog odnosa. Ovakvo tumačenje direktno utiče na to da li se smatra da su obaveze koncesionara “zakašnjele” bez mogućnosti korekcije kroz kašnjenja države.
Advokat koncesionara Luka Popović osporio je takvu interpretaciju, navodeći da postoji nejasnoća u ugovoru koja ide na štetu koncesionara. On ističe da bi raskid trebalo da bude vezan za povredu ugovornih obaveza od strane koncesionara, a ne samo za posljedice koje proizilaze iz nepostojanja UTU-a ili prostorno-planske dokumentacije. Popović se pozvao na član 39 osnovnog ugovora, prema kojem se svi rokovi obaveza koncesionara produžavaju za period kašnjenja države u ispunjenju njenih obaveza.
Popović je dodatno naveo da država kasni tri godine u usvajanju prostorno-planske dokumentacije, koja i dalje nije okončana. Nasuprot tome, predsjednica radne grupe Vesna Brajović i članovi radne grupe nisu prihvatili takvo čitanje ugovora. Njihova pozicija polazi od činjenice da je potpisivanjem aneksa koncesionar prihvatio rizik zbog neizdavanja UTU-a za izgradnju objekata potrebnih za eksploataciju rude, te da su relevantni rokovi sada istekli.
Predstavnik lokalnog nivoa Miloš Rajković naveo je još jedan element raskida: ugovor omogućava raskid ako koncesionar dostavi netačne informacije u dokumentaciji. Rajković tvrdi da su takve netačnosti, prema njegovim navodima, zabilježene više puta tokom realizacije obaveza po koncesiji. U raspravi se zatim otvorilo pitanje šta se pod “netočnim informacijama” podrazumijeva i kako to utiče na finansijske mehanizme koncesije.
Reprezentativac koncesionara Zoran Arsenijević odgovorio je da se spor odnosi na netačno prikazane podatke o količinama eksploatisane rude, jer te količine određuju varijabilnu koncesionu naknadu. Rajković je uzvratio da takvo ograničenje nije tačno i da tumačenje koncesionara ne odražava širi obuhvat problema koje on navodi. Time je potvrđeno da radna grupa razmatra i materijalnu tačnost dokumentacije kao potencijalnu osnovu za pravne posljedice.
Član radne grupe Miodrag Fuštić iz građanske inicijative “Za zdrav Mojkovac” upozorio je na implikacije tumačenja koje zastupa advokat Popović. Prema njegovoj argumentaciji, takav pristup bi značio da ne postoje realni rokovi za ispunjenje obaveza, što bi omogućilo produženje situacije bez krajnjeg roka. On je naveo i tvrdnju da bi ekološke posljedice mogle ostati bez adekvatne finansijske pokrivenosti s obzirom na strukturu koncesionara kao offshore kompanije bez imovine.
Popović je osporio kvalifikaciju o offshore prirodi kompanije, navodeći da Brskovo Mine nije offshore subjekt već društvo sa ograničenom odgovornošću registrovano u Crnoj Gori. On takođe tvrdi da vlasnik Tara Resources nije odgovoran za operativne aktivnosti društva u okviru ove strukture. Popović je dodao i podatak o bankarskoj garanciji od pola miliona eura za tekuće radove, uz najavu povećanja garancije kada započne eksploatacija rude.
Rajković je dalje tvrdio da faza eksploatacije neće biti dostignuta i obrazložio to ocjenom o karakteru kompanije koja, kako kaže, nije rudarsko operativno preduzeće nego lobistički akter usmjeren na dobijanje dozvola prethodne administracije radi kasnije prodaje prava. U raspravi su pomenuti i politički akteri iz ranijih ciklusa vlasti: Rajković je naveo stav bivšeg ministra kapitalnih investicija Ervina Ibrahimovića kao primjer podrške bez jasnih uslova prema ovom koncesionaru.
Na kraju sjednice direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić kratko je skrenuo pažnju na ekološki aspekt lokacije potencijalnog budućeg rudnika. On je naveo da se područje nalazi u blizini dva zaštićena područja: Nacionalnog parka Biogradska gora i rijeke Tare, te da Agencija nije primila zahtjeve koncesionara za odobrenja u tom trenutku. Najava narednog termina rada radne grupe usmjerila je pažnju na to da će tema sljedećeg sastanka biti upravo ekologija.
Mujović je otvorio sjednicu naglašavajući da je rudnik Brskovo “nacionalno pitanje” i da rasprava treba biti vođena kroz javne sjednice radne grupe. On je najavio otvorenost narednih sastanaka javnosti i poručio da odluke neće biti donošene iza zatvorenih vrata bez šire provjere argumenata. Prema njegovim riječima, pitanje utiče na sudbinu Mojkovca i sjevera Crne Gore u ekonomskom i demografskom smislu, uz napomenu da konačna odluka neće imati pobjednike ni gubitnike.
Radna grupa uključuje predstavnike više državnih resora, Skupštine opštine Mojkovac, Agencije za zaštitu životne sredine, Instituta za javno zdravlje, nevladinih organizacija i samog koncesionara. Grupa već radi i nastaviće narednih 30 dana kroz sastanke svakog ponedjeljka i petka, a po završetku rada treba usvojiti preporuku Vladi većinskim glasanjem članova.
