Na pragu velike transformacije, evropska industrija suočava se s izazovima koji se često ne prepoznaju odmah. Sektori cementa i kreča, oslonci fizičke ekonomije kontinenta, ključni su za izgradnju puteva, stambenih objekata i infrastrukture. Ovi materijali su teški i lokalno dostupni, ali istovremeno među najviše emisivnim industrijama na Starom kontinentu.
Pritisak EU ETS-a: Izazovi za održivu proizvodnju
S obzirom na rastuće pritiske Evropskog sistema trgovanja emisijama (ETS), kao i zahteve za dekarbonizaciju, cementne i krečne industrije nalaze se u situaciji koja ugrožava njihovu ekonomsko-finansijsku održivost. Povećani troškovi nisu jedini problem; ozbiljniji je izazov gubitak kapaciteta usled nedovoljnih investicija koje mogu dovesti do strukturne nestabilnosti sektora.
Nedostatak domaćih kapaciteta: Rizik od zavisnosti
Kao što pokazuje trenutna situacija, smanjenje domaće proizvodnje može otvoriti vrata povećanoj zavisnosti od uvoza građevinskih materijala. U tom kontekstu, strukturalna osetljivost postaje realnost koju će Evropa morati da prihvati ukoliko želi očuvati svoje sposobnosti gradnje bez oslanjanja na spoljne resurse.
Dugoročni planovi dekarbonizacije
Ciljevi postizanja neto nula emisija zahtevaju dugoročnu viziju koja prevazilazi kratkoročne političke cikluse. Tehnologije poput sakupljanja ugljen-dioksida (CCS), inovativne hemijske formulacije klinkera te alternativni veziva predstavljaju projekte koji traju decenijama i zahtevaju stabilno finansiranje kako bi bili uspešni.
Saradnja kroz inovacije
U okviru strategija dekarbonizacije potrebna je sinergija različitih pristupa kako bi se smanjila intenzitet emisija. Korišćenje niskoklinkernih veziva ili optimizacija procesa mogu doprineti boljoj efikasnosti uz manju potrebu za CCS infrastrukturom.
Postoji hitna potreba za ulaganjem u sveobuhvatne tehnologije koje omogućavaju pomeranje ideja iz teorijskih okvira ka praktičnoj primeni unutar samog sektora.
Mogućnost Jugoistočne Evrope kao centra tranzicije
Pored toga što pruža logističku podršku razvoju ovih projekata kroz blisku povezanost sa industrijskim koridorima, Jugositočna Evropa može igrati ključnu ulogu pri implementaciji modernizovanih procesnih rešenja cementa i kreča.
Kroz stvaranje novih industrialnih klastera moguć je razvoj otpornijih modela proizvodnje koji će doneti dodatne benefite celom regionu.
Završetkom ove tranzicije jasno ćemo dokazati da čak i tradicionalno težki sektor poput cementarstva može proći kroz procese dekarbonizacije bez narušavanja nacionalnog suvereniteta ili temeljnih ekonomskih interesa Europe.




